|
PILA - SLJEME
Selo Pila u sastavu općine Stubičke Toplice polazna je točka ovoga uspona prema Sljemenu. Do Stubičkih Toplica dobre su veze vlakom, autobusom, a samo naselje koje je sada općinsko središte cestom je povezano s Marijom Bistricom, Zagrebom, Zabokom i Sljemenom. Selo Pila nalazi se u podnožju Medvednice. Iako je ovdašnje stanovništvo „od uvijek`` bilo vezano za Medvednicu i Zagreb jer se preko Gore odlazilo na plac prodavati
poljoprivredne proizvode, a kasnije i u „službu``, tek je prava prometna veza sagrađena 1977 godine kada se Stubičke Toplice asfaltnom cestom spajaju sa vrhom Medvednice i dalje do Zagreba. No
planinari su već 1906. godine izgradili pješački put od Sljemena do Stubičkih Toplica te imali dobro uhodanu planinarsku turu. Istina je da su i do tada postojali mnogi putevi i putići preko
Medvednice, ali se zbog „velikih strmin nisu mogli preporučiti široj publici, koja traži udobnu šetnju bez znatnog napora``. Danas je planinarska staza br 39 dobro poznata i najprometnija
planinarska staza koja povezuje ovaj kraj sa Zagrebom preko Sljemena. Njezin početak je u centru Stubičkih Toplica na 165 mnv u parku Maksimilijana Vrhovca, nasuprot ulaza za kupalište. U Smandovoj
karti ona se pogrešno ucrtava u Ulicu Seljačkih buna. Također se u gotovo svim vodičima govori o tom pravcu koji gotovo da i nema više ni jedne planinarske oznake. Staza se penje kroz visoku šumu
bukve i hrasta do devedesetak metara višeg brda Kapelščak gdje se nalaze kapelica sv. Katarine, kameni spomenik Seljačkoj buni i od prije 2 godine veliki drveni križ. Ova je lokacija jedan od najljepših vidikovaca na stubičku kotlinu i na zapadno Zagorje. Nasuprot je brdo Kamenjak na kojemu se nalazi planinarska kuća Vidikovac. Nakon Kapelščaka staza nastavlja asfaltnom cestom još 500 m u smjeru Medvednice do raskrsnice puteva. Lijevi asfaltni put koji ide prema naselju
Jarki ujedno je i početak staze br 38 koja vodi do Planinarske kuće Lojzekov izvor. Desni makadamski put ujedno je i staza br 39 koja nastavlja kroz naselje Figovec i šumu, spušta se do potoka Lampuša, presijeca ga i penje se dalje kroz šumu u naselje Strmec gdje na hrptu brda na 265 m izbija na asfaltnu cestu. Staza skreće lijevo kroz naselje Gornja Pila pa se spušta u naselje Donja Pila do potoka Vidak i sve do velikog parkirališta uz sljemensku cestu. Taj put dugačak je 4, 5 km i treba oko sat i petnaest minuta da bi ga se prošlo. Vezano uz Smandovu kartu, treba napomenuti da je naselje Pila pogrešno označeno. Tamo gdje piše Donja Pila je u stvarnosti Gornja Pila, a gdje na karti piše Pila je u stvarnosti Donja Pila. A ono gdje piše Gornja Pila je nasele Kostanjski iznad Kraljevog Vrha.
Nasuprot parkirališta na 255 mnv, nazvanog Park vozača po parkiralištu koje se tu koristi kod sljemenske brdske auto utrke, do
prije nekoliko godina bio je riblji restoran, a sad su samo ostali ribnjaci uz kuću. Opet važna napomena, u svim vodičima izdanih posljednjih godina, ova se kuća naziva lovačkom kućom, a ona to
nije, niti je ikada bila. Nekada restoran, a sada obična obiteljska kuća. Lovačka kuća je 1,5 km više, desno iznad ceste prema Sljemenu i ne vidi se s ceste. Pedesetak metara više parkirališta je
nova nadzorna koliba Parka priride Medvednica. Na parkiralištu „Park vozača`` je najbolje ostaviti auto ako smo njime došli iz Stubičkih Toplica jer ovdje staza napušta asfaltnu cestu. Odvojak staze je desetak
metara prije početka parkirališta i prolazi desno kroz drvored crnogorice, posađen uz imanje ribnjaka. Prolazi se drvenim mostićem preko potoka Pronjaka i ulazi u Podbeliku, šumu jele, kestenja i
bukve te započinje lagano penjanje na 380 mnv do hrpta brda poznatog kao Divljak. Tu smo izbili na široku šumsku cestu, Njezin desni smjer vodi u naselje Kostanjski, a lijevi kao planinarska staza br
39 prema Sljemenu. Desno od staze, u kotlini prolazi cesta od Kraljevog Vrha do kamenoloma Jelenje vode koji se nalazi ispod samih Horvatovih 500 stuba. Planinarska staza je gotovo ravnica, a onda nakon 600 m započinje strmi dugotrajan uspon sve do poznate raskrsnice puteva na Rezanom kamenu s križem i odmorištem ispod drvene nadstrešnice. Križ se nalazi na 590 mnv i do tu smo prešli 3 km puta za sat
vremena. U koliko bi nastavili hodanje lijevo donjim šumskim putem, spustili bi se do potoka Pronjaka uz koji vodi dobar šumski put tkz. štreka, sve do naše polazne točke u Pili. Dijelom ovoga puta nekada je vodila željeznica koja se koristila za izvlačenja trupaca u Donju Stubicu. Smjer je to koji djelomično
prati planinarsku stazu br 43 na Smandovoj karti no napomena u stvarnosti nema nikakve markacije na stazi..Gornji lijevi put odveo bi
nas, gotovo ne mijenjajući visinu, na Sljemensku cestu, točno ispod Fakultetskog dobra kod Velikog Vrha. Markirana staza br 40, a koja slijedi šumski put koji vodi kroz visoku šumu jele, ravno prema
vrhu, izbija nakon 800m na Sljemenskoj cesti kod gornjeg ulaza za Horvatove stube. Tu se prelazi desno na polje i onda se može nastaviti poljem prema Hunjki sljedeći 1M oznake ili nastaviti desno u šumu Erberovim putem prema Oštrici i Malom Sljemenu. Naša staza br 39 skreće kod križa desno i započinje njen 900 m dug ravničarski dio po šumskom putu ispod kojega se, ako ne buče strojevi kamenoloma, čuje žubor potoka Bistra. Na jedan pritok toga potoka dolazi se na 580 mnv, ispod Srneca i Horvatovih stuba. Ovo se mjesto zove Vrata vjerojatno zbog prolaza između stijena.. Tu je opet raskrsnica puteva. Desni
odvojak slijedi šumsku cestu kao staza br 41 koja preko Markovog travnika vodi prema Oštrici. Ovaj je pravac pogodan za one tko ne voli veće napore jer je staza koja ide šumskim putem prema Mrkovom
travniku blagog uspona. Na Markovom travniku na 590 mnv, prolazi nekoliko potočića, ima izvor vode, a nekada je na toj livadi koja je sad već obrasla grmljem, bilo popularno izletište, a još davno
prije i okretište šumske željeznice. Od svega su ostali samo ostaci nadstrešnice u grmlju. Dalje se polukružnom stazom za 50 minuta dolazi do Oštrice ili skretanjem u lijevo na Krumperište. Jedina
opasnost ovoga pravca je da se promaši skretanje sa ceste u šumu jer je raskrsnica jedva uočljiva.
Mi se stazom br 39 penjemo uz potok u Srnec. Na žalost ovaj prekrasni veseli potok s mnogim prirodnim kaskadama nepovratno je
uništen prije tri godine kada su mještani Kraljevog Vrha napravili kaptažu za svoj lokalni vodovod. Svu tu zauvijek izgubljenu ljepotu planinskog potoka može se još doživjeti ako se ispod ceste
spusti uz potok prema kamenolomu gdje se upoznajemo sa, za mene, najljepšim divljim dijelom Medvednice. Mnogobrojne su tu vodene kaskade na potoku koji 150 m visinske razlike prevaljuje u 1000 m duljine
od Srneca do kamenoloma uz ogromne kamene obeliske koje još uvijek prkose miniranjima u kamenolomu petstotinjak metara niže njih. Uz bujnu vegetaciju tu se još susreće život u šumi i u potoku pa
zbog toga još više boli ta smeđa rana na Medvednici koja se usprkos tkz. sanacijskoj zaštiti svakim danom sve više širi.
Varijantu ovoga uspona iz kamenoloma koristim kada želim u malo vremena, uz malu daljinu napraviti strmi uspon. Onda je najbolje
autom doći kroz Kraljev Vrh do kamenoloma i tu ga ostaviti. Dalje se penje kroz kamenolom do potoka pa po koritu potoka prema Srnecu i dalje preko stuba do Hunjke. Kao orijentir uspona iznad kamenoloma
koristi se desni pritok potoka.
Odmorište u Srnec ima i manju drvenu nadstrešnicu na desnoj obali iznad potoka. Uz potok je i raskrsnica planinarskih puteva.
Lijevi odvojak se kao staza 1M penje najljepšim objektom na Medvednici kojega su oblikovale ljudske ruke. Poznate su to 500
Horvatovih stuba. Nakon provlačenja kroz špilju Medvednica i penjanja po strmim kamenim stepenicama između stabala tise, stiže se na gotovo ravničarsku stazu u visokoj šumi jele, a onda se izlazi
na travnato polje s poznatom starom tisom. Lijevo od nas je Sljemenska cesta Stubičke Toplice-Sljeme, a desno se vidi toranj na vrhu Sljemena. Prolazi se preko Erberovog puta, penje po polju s kojega je
prekrasan vidik na Hrvatsko zagorje pa sve do Kamniških alpi u Sloveniji, ulazi opet na trenutak u šumu i izlazi na polje kod Hunjke. Od Srneca do Hunjke ima 1,4 km uspona i treba oko 40 min hoda za
savladavanje oko 250 mnv.
Naša staza se iz Srneca penje desno u brdo i opet postaje samo staza kroz visoku šumu bukve i jele. Za ovo područje je
karakteristična i tisa te ima nešto brijesta i trešnje. Lijevo ispod staze nas prati šum potoka, a desno strše kamene gromade. Pejzaž se smiruje dolaskom staze na šumski put koji je ujedno i staza
br 40. Poznati je to Erberov put ili Mlekarski put koji je dobio naziv po trasi kojom su zagorski seljaci nosili svoje proizvode na plac u Zagreb. Staza presjeca put i penje se u mračnu, gustu
crnogoričnu šumu te lijepom stazom nastavlja prema vrhu Vrbanovim brijegom. Na 828 mnv dolazi se do lijevog odvojka planinarske steze br 26 koja vodi prema Hunjki. Staza sad ulazi u šumu visoke bukve,
prelazeći preko nekoliko šumskih puteva. Na stazi je dobra markacija pa se bez problema, iako se konstantno penje, stiže do Činovničke livade i dalje uz livadu ili po njoj na vrh Sljemena.
Tehnički podaci o stazi Pila – Križ – Vrbanov breg - Sljeme Duljina - 7200 m
Uspon - 2,50 min Početna visina uspona (najniža točka uspona) - 250 m Završna visina uspona (najviša točka uspona) - 1033 m
Satnica hoda od vrha Sljemena
Grafičar – 30 min
Hunjka – 1 h Markov travnik – 1,20 h Oštrica - 50 min Planinarski dom Puntijarka -30 min Sljemenska kapelica – 15 min Srnec - 1,30 h
|
