|
KOMENTAR MJESECA
kolovoz 2008. Kontraverze oko Kumrovca, ali i gospodarske neprilike, pretvaraju ovu potencijalnu turističku meku u mjesto strave. Jednostavno je
previše lokacija koje su zapuštene iako i dalje u vidokrugu posjetitelja pa umjesto zadovoljstva posjetom jedinstvenog starog sela, ostaje gorčina u kojoj se smjenjuju slike koje su do ne tako
davno bile ukras ovoga kraja. Od fontana do zgrada ostaje trag propadanja. No, možda je najdrastičniji primjer željeznička stanica na kojoj odavno ne staju vlakovi jer se tom
prugom više ne putuje. Stare slike propale države na pročelju zgrade samo su dokaz kako smo u kratkom vremenu spremni zaboraviti sve ono u što smo se još jučer zaklinjali, a grmlje na
pruzi kako je u svemu ipak najvažniji čovjek. Kumrovec je tog čovjeka izgubio, ostali su samo ljudi.
kolovoz 2008. U broju 250 Zagorskog lista pod naslovom “Spasiti će nas zagorsko vino” objavljena je reakcija čitatelja na članak iz
prošlog broja na članak pod nazivom “Pletemo zagorsku mrežu uz pomoć poslovnih anđela”. Odlična reakcija i rekao bih napokon pošteno razmišljanje o budućnosti ovog kraja
gospodina Dr. Danijela Đureka. Naime, opet se govori o turizmu i turističkom bumu koje zagorje očekuje od kada znamo za sebe i koje bude vjerojatno i tak dugo čekalo. Sve je to
smiješno kada se uzme u obzir što se to konkretno radi na tom turizmu. Male seoske zabave a isto takova i ulaganja ne mogu oživjeti Zagorje, a pogotovo ne pokrenuti razvoj gospodarstva. Mislim
da je ključno u članku rečeno u “... Već plaćamo Članarinu turističkoj zajednici čiji je ukupni iznos, na razini države, veći od deklarirane dobiti
turizma poslije oporezivanja. Djelatnici turističke zajednice traže od države da subvencionira gradnju hotela jer se isti, kako sami kažu, rentaju, tj. prihod se izjednači s
investicijama, tek nakon trideset godina. Industrija bazirana na znanju protuvrijednost investicija fakturira već za 6 mjeseci.... Zemlju obrađuju još samo starci, prodaju je u bescjenje i
za novac si grade grobnice... Mladi stručnjaci bježe jer ne žele živjeti u zemlji kuhara i konobara... Treba jednostavno promijeniti retoriku i stalno spominjati znanje, visoke
tehnologije i društveni proizvod koji je na razini onog njemačkog ili američkog.”
Sad bi još samo bilo dobro kad bi ovaj članak ili bar neka razmišljanja iz njega usvojili lokalni političari. Bojim se da je takova mogućnost nemoguća pogotovo ako se u istim novinama, na istoj stranici pročita članak kojim se veliča atentator Bušić. Taj članak još uvijek najviše govori o mentalnom sklopu ovdašnje politike.”
srpanj 2008. OSTAVKA RAVNATELJA BOLNICE STUBIČKE TOPLICE - Nezadovoljstvo i protivljenje djelatnika Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice projektu Krapinsko-zagorske županije i koncerna Sunce, kojim je na budući zdravstveno turistički kompleks Stubaki prenijeto 74 tisuće četvornih metara bolničkog zemljišta, rezultiralo je ostavkom ravnatelja dr. Branka Markulinčića. Ravnatelj, koji je posljednjih godina ovu bolnicu doveo na razinu financijski najuspješnijih u Hrvatskoj, ne želi komentirati ostavku, no sigurno je da ona ima veze s nedavnim zbivanjima u kojima je bio na strani zaposlenika. No zato je komentiraju svi ostali. Još prije nekoliko mjeseci ravnatelj je najavio mogučnost svoje ostavke u koliko budu pritisci na njega jačali. A politički pritisak postao je neizdrživ. Stubičke Toplice tako i dalje uspješno rasprodaju sve što su imale i sad više nemaju ništa. Ostaje nam za budućnost u mogućnosti samo ČUĐENJE što se to dogodilo. Imali smo sve – sad nemamo ništa i mjesto ostaje bez nadzora i bilo kakove mogućnosti kontroliranja budućnosti.
srpanj 2008. Turistička sezona se zahuktava i realno je za očekivati da će bar poneki zalutali turist, od mnoštva koje projuri kroz
Krapinsko-zagorsku županiju prema moru, navratiti i u središte te Županije. A Krapina kao da živi u neko drugo vrijeme i s nekim drugim prioritetima... U skromnoj
turističkoj ponudi izdvaja se Stari Grad koji dominirai Krapinom i naravno da mami slučajnog nesretnika, a koji će to tek u potpunosti postati ako ga i taj pogled privuče pa ga
pokuša posjetiti. Uz veliku Božju pomoć možda će i doći do njega, ali ono što ga tu dočeka, teško da će naći bilo gdje drugdje! Uz opći dojam
zapuštenosti, prljavštine i nereda svakako u oči pada spomen natpis na mramornoj ploči na pročelju Grada. Komentar prepuštam vama, a slučajnog turistu teško da će poslije
ovoga zadovoljiti fantastičan pogled na Krapinu i okolicu...
lipanj 2008. Ovih se dana u Gornjoj Stubici oko dvorca Oršića održao već tradicionalni Viteški turnir. Za svaku je pohvalu bilo koja
manifestacija ili događanje koje se odvija na ovim područjima jer smo i te kako presiromašni ponudama koje bi privukle ljude. Ali... Kao i mnoge druge priredbe na ovim prostorima i ovom se
podilazi niskom kulturnom ponudom i sve se opet pretvara u malu seosku priredbu ili ti vatrogasnu zabavu. Zapravo, najveća primjedba odnosi se na sam motiv događanja. Napraviti nešto u
gnijezdu Seljačke bune, u kraju koje slavi puntarstvo, u kraju koji već godinama pokušava turistički živjeti i od te Seljačke bune, dakle napraviti nešto potpuno suprotno,
nešto što veliča viteštvo, a što opet sve asocira na omrznutu plemićku vlast, gorje je od kukavičjeg jajeta. A kad to još radi muzej koji već u svom nazivu nosi glavnu funkciju a
to je briga o Seljačkoj buni onda je sve ovo najblaže rečeno - nekultura. Svemu tome protive se i prirodne sile jer redovito, svake godine ova priredba održava se po kišnom
vremenu.
|
