|
|
 |
|
|
|
|
|
|
veljača 2012.
Ima na Balkanu jedna zemlja koja graniči sama sa
sobom. Gdje žive najljepše ...žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju
nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme. Gdje osamsatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a
liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne
završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su na najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gdje pametne zbog
nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke.
Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemamo pravo. Gdje se svako svakome smješka, a niko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način
navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje. Pa ti preživi, ako si normalan.
Sreća je za državu da je takvih sve manje. Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks; živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a
oni na vlasti besmrtni.
siječanj 2012.
U zadnje dvije godine u Hrvatskoj se izgubilo 150 tisuća radnih mjesta, a taj trend će se u ovoj godini drastični povečati, u ovoj se godini treba vratiti 17,2 milijarde eura, vanjski dug prije deset godina bio je 20, a sada je gotovo 50 milijardi eura, strani kreditori će hrvatski kreditni rejting uvjetovati rezanjem plaća, subvencija, socijale... Sretna nam Nova godina!
prosinac 2011.
Kasnosrednjovjekovni grad Veliki Tabor, gradila je plemićka
obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793. godine. Među vlasnicima ističe se i poznati hrvatski slikar Oton Iveković koji je u brojnim djelima kistom opjevao
dvorac i slikoviti krajolik okolice.
Veliki Tabor, simbol Hrvatskog zagorja, nakon obnove ponovno je otvorio svoja vrata posjetiteljima. Pored obnovljenih građevinskih dijelova, može se u peterokutnoj kuli razgledati izložba Veliki Tabor u svjetlu otkrića i Vrijeme utvrda – plemićki
grad Vrbovec. Zanimljivi su to predmeti pronađene prilikom arheoloških istraživanja provedenih u zadnje tri godine koliko je trajala druga faza obnove.
Dvorac sad ima novog vlasnika. Svi smo to mi, ali iako je dvorac dobio i vjerojatno jednu od najskupljih garaža na ovome prostoru, meni nije ni na kraj pameti da parkiram u njoj. Čak sam se i pomalo stidio kad sam autom došao do samog parkirališta uz dvorac… Uzalud sav trud i novac kad se u srednjevjekovnu utvrdu ulazi “
kroz garažu”. Beskrajno arogantno i sramotno za Zagorje!
prosinac 2011.
Novu vladu i Zorana Milanovića mora se podržati zato što se on drastično, politički, intelektualno i etički razlikuje od HDZ-a, stranke koje se Hrvatska napokon uspjela riješiti, i s kakvom se vjerojatno više nećemo morati suočavati. Sad još preostaju sitni lokalni šerifi i onda, kad se i njih riješimo, napokon ćemo imati državu kulturnog naroda.
studeni 2011.
Sve do sada kaj znamo i kaj smo vidjeli bila
je laž i živjeli smo u neznanju. Val spoznaje zapljuskuje nas tek ovih predizbornih dana. Opet cvijeta tisuću cvjetova, na nama je samo da se prepustimo užicima...
Hrvatsku obilježavaju četiri nacionalne sramote:
Prva, razvijeno politikanstvo za osobnu i stranačku korist, a ne politika kao briga za opće dobro.
Drugo, nismo razvili standarde demokratskog društva, kao što je procedura u izborima,
pravna i socijalna država. Nad Saborom nije Bog, kako to namjerno krivo govore naši politikanti. Odnosno, nije Bog nad „kokošinjcem“ kako je jednom netko nazvao Sabor. Iznad Sabora je narod i
nitko više.
Treće, način života je takav da teži kriminalu i korupciji. Što se više uspinješ po političkoj piramidi, korupcija i kriminal su veći i opasniji.
Četvrta
nacionalna sramota jesu tzv.’moralne vertikale društva’ koje koriste težak položaj naroda za stecanje privilegija. Tu spadaju i one privilegirane institucije koje žive od proračuna, a to ne
zaslužuju.
Tako govori Ivan Grubišić, a OVDJE je lista svih onih koji će nas spasiti....
|
|
|
|
|
|
|
|
listopad 2011.
Sve sam svjesniji “da ima Boga”. I fala mu velika kaj u ovim krajevima već dugo nije pala kiša pa ne rastu gljive. U protivnom, jadni i gladni kakvi jesmo, u svojim bi pohodima tražeći gljivu, preorali šumu i uništili sve u njoj. A onda nakon konzimacije neke ludare još bi postali luđi nego što jesmo. A to si sad nikako ne smijemo dozvoliti. Vjerojatno ipak ima netko tko nas pazi...
|
|
|
|
|
|
|
|
listopad 2011.
Dok u svijetu frcaju iskre duž sve nemirnije granice između rada i kapitala, između studenata i ekonomija koje ih ne trebaju, srednjoslojaškog prekarijata i banaka, gladnih i sitih, prvoborci
hrvatske nacionalističke revolucije imaju pametnijeg posla. Užurbano vade iz ormara šinjele i spremaju se na dugi marš prema svetom ishodištu svoje borbe, iako ono danas izgleda kao mutna točka
izgubljena u svemiru. Zato u Bruxellesu (Beogradu) sve nestrpljivije i ušutkavaju hrvatsku vladu jer im se iz prezaduženih zemalja europskog juga ionako vraća kriza koje su se željeli otarasiti
tako što su onamo izvozili i vlastite dugove. Samo im još treba da im odavde dojašu Kosor-Šeksovi oklopljeni vitezovi koji pronose „istinu“ da su Hrvati uljuđeniji i pravdoljubiviji i od Srba i
od ostale bratije iz ovih prostora. Ni na kraj pameti im ne pada spašavati Kosoričinu stranku nakon što se ona odlučila uputiti u ovu mahnitu nacionalističku kampanju marširanjem u prošlost.
|
|
|
|
|
|
|
|
rujan 2011.
Svi se nešto isčuđavaju na
činjenicu da "oni su imali crne fondove"! Pa naravno da su imali, još uvijek imaju i uvijek će ih imati! Problem uopće nije u HDZ-u, problem je u nama, nijemim promatračima
dvadesetogodišnje pljačke. Ništa se neće promijeniti uhićenjem nekog političara ili gašenjem HDZ-a. Ubrzo ćemo naći zamjenu i glasati za nove spasitelje. Jednostavno se mora priznati da
većina hrvatskih građana pljačku smatra normalnom pojavom. Okrenimo se malo oko sebe i sve će biti jasno. Priča o "komunjarama", popovima, četnicima i ustašama još uvijek bez problema
pali mase. Ljudi si jednostavno ne žele priznati da su im dugo sanjanu državu osnovali gangsteri s predumišljajem… Teatar apsurda je potpun kad nas bivše komunjare zagrljene sa popovima plaše
dolaskom "komunjara". Teško se suočiti sa činjenicama i nastavljamo živjeti u svojim zabludama, sada i ubuduće.
'Držimo se demokratske procedure na parlamentarnim izborima, a u pozadini imamo 'grijeh struktura' koje su dozvolile da idemo na izbore ne znajući tko
je na popisu birača. Ako jedna zemlja nakon 20 godina nema popis birača
i neće ga objaviti, kao ni popis branitelja, onda se očito radi o 'grijehu struktura' i grijehu onih koji su na vlasti', upozorava don Ivan Grubišić.
|
|
|
|
|
|
|
|
rujan 2011.
Ma koliko mi šutjeli o tome,
predizborna kampanja se zahuktala do usijanja. Počeo je lov pojedinaca u čoporu na nove privilegije, a ostalima će i dalje biti kak si sami naprave ili koliko se budu mogli snaći živjeti van vremena
i van ovoga čopora…
Predizborna kampanja vjerojatno je i motivirala uredništvo Zagorskog lista da u 410. broju napravi razgovor s mladim snagama zagorske politike. I umjesto da vas ta mladost potakne na razmišljanje ili bar na izlazak na birališta, oni još jednom prodaju političku demagogiju uz hvalospjeve i obećanja svojih mentora. A i jednoga i drugoga smo svi već odavna siti. Oni još uvijek smatraju dasmo svi mi obični idioti kojima se po sto puta može prodavati isti štos... Tako ispada da troje mladaca po svojim stavovima nisu ni do koljena don Ivana Grubišića, iako su zajedno malo stariji od njega. I to je problem ove države. Mladi su stari, bezidejni i umorni, a starci iako idejom još i te kako mladi, ipak su prestari za neke nove borbe.
Poruka don Ivana Grubišića:
Smanjiti broj zastupnika u hrvatskom Saboru za 50%.
Ustrojiti Hrvatsku na 5 povijesnih regija umjesto 20 županija.
Drastično smanjiti broj općina od sadašnjih 527 na najviše 120.
Dokinuti sve privilegije posebno političke, kao i sve ostale koje nisu plod osobnog rada.
Objaviti registar hrvatskih branitelja.
Učiniti korjenite promjene u Izbornom zakonodavstvu posebno
pitanje odnosa prema Hrvatima u Bosni i Hecegovini.
Smanjiti broj administrativnih radnih mjesta.
|
|
|
|
|
|
|
|
kolovoz 2011.
Danas gotova da i nema zagorskog brežuljka koji kao krunu na sebi nosi crkvicu. Ako se popnete do prve, vama najbliže crkve i prepustite se vidicima, u očima će vam zasvijetliti još desetak
sličnih brežuljka oko vas. Zanimljivo je da posmatrać prvo vidi crkveni toranj koji je najskrovitiji crkveni prostor. Podsjeća pomalo na tavan djedove kuće na koji nam je kao djeci bio zabranjen
ulaz. Prvo zato jer je tu obično bio trošan pod ili je na njega trebalo proći klimavom lojtrom, a drugo jer tu ima stvari koje baš i nisu za dječju igru. Ali i te kako izaziva znatiželju. Kako smo
danima samo čekali trenutak nepažnje naših čuvara i poput uljeza se uvlačili u ta prašnjava mjesta tražeći avanture, daleka putovanja, nadanja i strahove, nove snove. Taj dječji nagon otkrivanja
nepoznatog neki od nas s vremenom su izgubili, no Bogu hvala u mnogima je i dalje životni pokretač i izvor radosti. Zvonici mame, ali pogled u njih, a pogotovo s njih privilegija je samo povlaštenih -
župnik, zvonar, graditelj, golubovi... i prava je šteta što se ti prostori ne otvaraju kako bi svi mogli uživati u tom jedinstvenom pogledu sa zvonika na valovite brežuljke tražeći korake kuda smo
prošli, otkrivajući staze kojima bi valjalo krenuti.
Još iz 2. stoljeća potječe običaj okupljanja
kršćana na nedjeljnim pjevanjima Kristu u središtima okupljanja vjernika – crkvama. Izgradnja crkvenih građevina na osamljenim bregima pitomog krajolika ili u malim naseljima uz samotne seoske
kuće i njihovo bogato opremanje potaknuto je namjerom katoličke crkve za vjerskim prosvjećivanjem, a potaknuto Bogorodičinim prikazanjima koja imaju čudotvorna i iscjeliteljska svojstva. Stoljećima
su ti prizori uzbuđivali, ali i poticali, budeći u nama divljenja i inspiracije. Zato se otvorenih očiju ponovo okrenimo prema njima iako razmišljanja kako se samo na nekom određenom mjestu može
uspostaviti poseban odnos s Bogom, nema uporišta u Isusovom učenju. Istinski klanjaoci klanjaju se Ocu u duhu i istini. Razna su hodočašća kojima prolazimo, razni su putovi kojima idemo. Nije
potrebno stvarno putovati na sveta mjesta, ali su potrebna duhovna putovanja kako bi odbacili svoje strahove, kako bi srušili ograde u kojima smo zatvoreni, kako bi otvorili duhovne vidike svog života
na putu samopoštovanja. No putovali mi u privatnosti vlastitih molitvi ili pak stvarnim cestama, svatko može pronaći svoj hodaočasnićki put. Vodio on prašnjavim stazama kroz zelene brežuljke ili
kroz skrivene misli naše intime do otvorene spoznaje.
Samo zajedničkim naporima, kulturne i duhovne
obnove koja će bit izvor i nadahnuće novih moralnih zasada u ovom tisućljeću i dalje će naše crkvice i kapele, naši dvorci i naše hižice kak zvijezde svijetliti po brežuljcima naših srca jer
povijesna, kao i prirodna baština, uvjet su opstanka i naši nezamjenjivi resursi dugoročnog razvoja.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
