SLANI POTOK – LIPA

  Naselje Slani Potok nalazi se iznad Gornje Stubice na samim obroncima Medvednice. Do Gornje Stubice dobre su veze vlakom, autobusom, a samo naselje koje je sada općinsko središte cestom je povezano s Marijom Bistricom, Zagrebom i Zabokom.

  Iako planinari često za polaznu točku ove staze uzimaju Gupčevu lipu, planinarska markacija ove staze započinje već kod dvorca Oršić od kuda kreću staze broj 34 i broj 35. Staza se spušta asfaltnom cestom u naselje, prolazi pored Župne crkve sv. Jurja i Gubčeve lipe te se penje u naselje Brezje, a zapravo na prijevoj gdje se staze razdvajaju, 35 koja ide prema Hižakovcu i na 34 koja ide prema Slanom Potoku. Kao orijentir za ovaj smjer uspona poslužiti će nam kapela sv. Fabijana i Sebastijana  do koje od župne crkve sv. Jurja u Gornjoj Stubici ima 1,5 km, no mi ćemo produžiti još 800 m dalje do kapelice koja se nalazi na 340 m visine. Ta dionica puta je inače vrlo atraktivna i daruje nam bezbroj prekrasnih vidika na stubičke zaselke, ali i daleko prema Lazu na istoku ili sve do slovenske granice na zapadu. Tu je ujedno i raskrsnica cesta i najbolje mjesto za ostaviti automobil jer  dalje u naselju uz usku cestu gotovo da i nema povoljnog parkirališta. Do kraja asfaltne ceste ima još 400 m, i tu na 390 mnv počinje penjanje strmim šumskim putem u brdo padinom Cerovo bilo. Staza koja prati put je u kišnom razdoblju poprilično blatnjava no svakako vrijedi ići ovim pravcem zbog jedinstvenih vidika na tipični zagorski okoliš s bregima i kletima, poljima i vinogradima, šumarcima i naseljima gdje se ističu vidici prema Lazu, Svetom Mateju, Mariji Bistrici, Gornjoj Stubici i Donjoj Stubici, Stubičkim Toplicama, Oroslavju, Zaboku i još dalje…

  Na 475 mnv dolazi se dio raskrsnice putova pa treba pažljivo odabrati pravi. Onaj kojim smo došli i nastavlja ravno preko prijevoja i 1100 m kroz šumu nas vodi do izvora Slanog potoka na 453 mnv. Svakako vrijedi spuštanje tim putem nekih pola sata do samog izvora  i u uređenom okolišu probati okus slane vode. Naš put skreće lijevo uskim klancem kroz šumu bukve i graba, pa dalje agacije i kestenja da bi se završilo sa velikim stablima bukve i jele. Staza kojom se penjemo, ujedno je i biciklistička staza jednog od mnogobrojnih pravaca biciklističkih staza na Medvednici koje je uredio Park prirode Medvednica. Kod križa se strmina uspona malo smanjuje i dalje slijedi vrlo tečno hodanje kroz šumu ili stare, zapuštene i šikarom obrasle voćnjake. Staza vijuga razrovanim šumskim putevima, a zbog sječe mnoge su planinarske oznake nestale pa se iako planinarska staza ima svoj logični slijed, ponekad treba potražiti markacija. Kod zapuštenog starog voćnjaka prođe se put od 5,5 km za sat hoda i na visini od 606 m nalazi se raskrsnica staza. Nalazimo se u podnožju poznate Tečine Špice. Stazom br 63 spušta se lijevo prema Svetom Mateju. Mi se penjemo još desetak minuta na 636 m visoku Tepčinu Špicu koja je prepoznatljiv šiljak Medevednice gledano njezin sjeverni reljef s bilo kojeg područja Krapinsko-zagorske županije. Prostor na vrhu je poprilično uzak i gotovo ničim ne odaje da je tu nekada bila gradina. Kad bi produžili planinarskom stazom dalje dolazimo na planinarsku stazu br 33 koja se spušta prema Lazu.

  Ovdje jedna zanimljivost što se tiče naselja Laz. Na kartama pa i na onoj na Smandovoj naselje je označeno kao Laz Stubički, a više bi odgovaralo Laz Bistrički. Najjasnije će biti ako se uzme da sve ono što gleda prema stubičkom kraju spada u naselje Laza Stubičkom. Sve ostalo, a u glavnom gleda na bistričku kotlinu spada  u naselje Laza Bistričkog. U sastavu ovoga naselja je veći dio domaćinstava naselja Laz pa tako i crkva sv. Andrije. Možda bi bilo najbolje prihvatiti samo naziv Laz koji je udomaćen naziv naselja kod domiciljnog stanovništva.

  Moja je preporuka vratiti se sa Tepčine Špice na polazno raskršće i nastavljamo ravničarskim putem dalje uz špicu prema Lipi. Ravnica završava na 611 mnv gdje se opet sastajemo sa stazom broj 33 i  onda slijedi gotovo 700 m uspona do visine od 688 m gdje veselo žubori uređeni izvor Rumlec. Dvadesetak metara više i 150 m dalje nalazi se veće raskršće putova na Ročićevoj sjenokoši. Sjenokoša već odavno tu nije jer je livada obrasla šumom. Uz klupu za odmor tu je i veliki drveni križ. Desnim odvojkom staze počinje 1M uzdužni put Medvednicom, a to je i dio staze broj 33 koji vodi do Volarnice.

  Do ovdje smo za sat i pola prošli oko 4,5 km puta i za lagani odmor u hodanju dobro dođe nastavak staze prema Lipi koji je sad gotovo ravničarska šetnica. Sedam stotina metara dalje desno se odvaja planinarska staza br 29 prema kapeli Marija Snježna i još dalje u Čučerje. Nastavak naše staze je još uvijek ravničarski, dosta vlažan i zbog toga poznat kao područje gdje raste smrčak. A nas 200 m dalje na 711 mnv čeka lijevi odvojak planinarske staze br 32 koji se uz Veliku peć spušta na Planinu i dalje do Kašine. S druge strane puta na ovoj raskrsnici staza nalazi se 749 m visok vršak Rog. Nama još preostaje oko 800 m puta uz kapelu do Planinarskog doma na 709 m visokoj Lipi. Uz lijepo uređen planinarski doma nalazi se na vrhu brežuljka metalna piramida s koje je predivan vidik na hrbat Medvednice, ali i na mnoga mjesta koja okružuju njezin istočni dio.

   Tehnički podaci o stazi Slani Potok – Lipa

   Satnica hodanja od doma Lipa