RAKOVE NOGE – HUNJKA

   Ova je trasa najkraća i najpovoljnija za uspon do Hunjke i nekada je ova staza bila najzanimljivija varijanta uspona na Medvednicu.

  Kako je ovo ujedno i raskrsnica putova Sljeme-Stubičke Toplice-Donja Stubica, lokacija je lako dostupna i ima dovoljno mjesta za ostaviti auto. Kreće se uzvodno šumskom cestom u kanjon potoka sa strmim obroncima bukve i jele.  Nakon tristotinjak metara napušta se potok čiji žubor nas još neko vrijeme prati dok se penjemo desno u brdo strmim putem u šumu. U ovome su predjelu postojale partizanske zemunice, ali sad više nema ni traga od njih. Na desnom zavoju puta treba produžiti ravno u šumu na gotovo neprepoznatljivu stazu i onda se opet dolazi do puta. Inače su na ovome području šumska sjeća, nemar i vrijeme učinili svoje pa su markacija i staza teško prepoznatljivi.

  Staza iz šume presijeca šumski put i ulazi u zapušteni, gotovo neprepoznatljiv voćnjak, pa opet ulazi u šumu, presijeca još jedan šumski put i probija do Frelihovih livada ograđenih žicom. To `` ograđeno žicom" svakako je jedan od bitnih razloga zašto je ova staza zapuštena i zbog čega je planinari izbjegavaju. Naime osjećaj tjeskobe kod provlačenja kroz žicu pod strujom ili kroz bodljikavu žicu ne može se nadoknaditi ljepotom ovih polja i vidika s njih. Nakon provlačenja penje se ravno voćnjakom i dolazi do zgrada popularnog Fakultetskog dobra, a danas Centra za travarstvo. Zanimljivo je da je nekada ovuda prolazila i šumska željeznica kojom se odvozilo drvo sa Medvednice.

  Planinarska staza prolazi pored štale na 676 mnv i skreće lijevo pa se dalje uspinje desnom stranom livade s koje se šire prekrasni vidici na Hrvatsko zagorje. Markirana staza inače prolazi dijelom kroz šumu desno od livada, ali je sad gotovo neprepoznatljiva. Ulaz na stazu je kod rezervoara za vodu na 725 mnv. Na izlazu s livade ispod sljemenske ceste opet slijedi provlačenje kroz žicu. Ovo je mjesto i inače poznato kao jedan od najboljih vidikovaca na Zagorje pa se već i udomaćio naziv za njega kao Vidikovac. Dolaskom na cestu na 780 mnv, treba se spustiti stotinjak metara niz cestu i onda desno od ceste ući na planinarsku stazu koja kroz šumu vodi desetak minuta do livade kod Hunjke. Ako bi se išlo zapuštenom stazom kroz šumu onda staza na cestu izlazi desetak metara niže od ulaska staze s ceste dalje prema Hunjki.

  Postoji i varijanta prolaska poljem iznad ceste, šumskim putem kroz gotovo mračnu crnogoričnu šumu. U ovome se dijelu nalazi i najviši izvor pritoka potoka Vidaka koji prolazi sve do Stubičkih Toplica.

  Na kraju, jedna od najstarijih markiranih staza sjeverne strane Medvednice i svakako staza s najljepšim vidicima i poljima, sada ima vrlo lošu planinarsku signalizaciju, staza je zapuštena, treba se provlačiti kroz žičane ograde i ono najgore - na dobru postoji jedan poprilično neugodan PAS. Komisija za planinarske putove svakako bi u dogovoru sa zakupcima Fakultetskog dobra trebala donijeti nekakav konkretan zaključak o daljnjoj sudbini ove planinarske staze.

  Zbog svega navedenoga ja radije koristim varijantu obilaska gospodarstva koja je za 700 m dulja, ali nema provlačenja, nema ni ograda ni psa. Ali zato ima prekrasna šumska idila u kojoj svaki put kad prolazim sretnem srne na ispaši. Kod silaska treba na polju iznad imanja, kod ispusne cijevi iz rezervoara za vodu na 703 mnv, skrenuti desno niz livadu prema putu između livade i šume. Putem se spušta sve do šumskog puta koji vodi paralelno ispod livade i na raskrsnici treba skrenuti lijevo. Put malo penje sve do markacije na planinarskoj stazi prije samog ulaza do prve žice na imanju. Dalje je klasičan spust po planinarskoj stazi.

  Tehnički podaci o stazi Rakove noge – Hunjka

  Satnica hodanja od Hunjke