GRB st Baner PD
planinarska kuæa vidikovac Medvednica, planinarenje, planinarske staze, Branko Balaško Marijanski hodoèasnièki put, Marija Bistrica, hodoèašæe,  Branko Balaško Branko Balaško, planinarenje, Branko Balaško, PD Stubaki, planinarenje

STUBIČKE TOPLICE

 

Naselje se prvi put spominje 1567. godine, ali toplice su sigurno poznate još iz rimskog doba jer su 1963. godine u blizini kupališta pronađena dva rimska novčića iz vremena cara Hadrijana. A toponimi Toplice i Stubica spominju se u povelji kralja Andrije II iz 1209. godine. Prvi opis termalnih izvora potječe iz 1622. godine kada o njima piše mađarski povjesničar  Istvanffy.

Pripadale su toplice obitelji Vojkffy te grof Krsto 1776. prvi gradi kupališnu zgradu pa Barlé piše: ``…lepu hižu zidanu, za kupanje, kropa prostranoga, z kamenem čistem obdanoga, z jednum rječjum za kupanje najprikladnejšega, kakti takaj lepo i prostrano stanje, vu kojem stranskem vredno, snažno i dobro služi se, prešestna leta je pogignul…"

Zvale su se tada Oroslavske toplice, a kada godine 1806. Godine Stubičke Toplice od obitelji Domjanić i Cecilije Augustić-Maurović kupuje biskup Maksimilijan Vrhovac (1752-1827) postaju Golubovečke toplice. Zagrebački biskup, teolog, reformator sjemeništa, pisac, vojnik, banski namjesnik Maksimilijan Vrhovec, poticao je i podupirao skupljanje narodnog književnog blaga, osnovao je biskupsku tiskaru i organizirao je prevođenje cjelokupne Biblije na kajkavskom jeziku, a kao tadašnji vlasnik toplica dao je veliki doprinos za izgradnju kupališta i bolnice. Dana 10. srpnja 1811. položen je kamen temeljac za kupelj in thermis Stubiczenisbus i prekrasan osmerokutni bazen Maksimilijaneum. Ovaj do 2006. godine bezobrazno zanemaren kulturni biser, nanovo je obnovljen.  

 Godine 1813. Vrhovec je dao sagraditi i blagosloviti kapelicu sv. Katarine, koja danas služi kao župna crkva. Omanja romanička crkva smještena je nasuprot lječilišnog kompleksa u centru naselja na168 m visine. Udaljena je od Svetišta Majke Božje Bistričke 19,5 km.

Kapelu koja ima oblik rotonde gradio je arhitekt Kristijan Heinrich Vesterburt. U pozadini se s krova podiže manji tornjić s dva zvona.

Maksimilijan Vrhovac 1814. godine završava lječilišno-kupališni sklop, skladnu klasicističku, urbanističko-arhitektonsko-pejzažnu kompoziciju koja ukazuje na brižno oblikovanje prostora po tada suvremenim načelima. Jedan je to od prvih osmišljenih uređenja lječilišta u srednjoj Europi pa kasnije služi kao uzor brojnim drugim. Prije Stubičkih uređeni su Karlovy Vary i Baden, a lječilišta i njihovi perivoji u Hrvatskoj uređuju se tijekom druge polovice 19. stoljeća.

 Kupališni sklop koji čine glavna kupališna zgrada s Maksimilijanovom kupelji, Dijanina kupelj, kapela sv. Katarine i kupališni perivoj najraniji je očuvani primjer termalnog kupališta u Hrvatskoj, sagrađen je po tada suvremenim zapadnoeuropskim standardima. Kupališna zgrada s bazenom sagrađena je u stilu baroknog klasicizma na tragu srednjoeuropske tradicije dvoraca te osim arhitektonskih i urbanističkih, ima i visoke estetske vrijednosti te je iznimno važan u razvoju Stubičkih Toplica kao naselja. Godinama se klasicistički koncept Stubičkih Toplica gubi, a u 20. stoljeću izvorni koncept mijenja se provincijalnim dogradnjama i uređenjima pa na početku 21. stoljeća od Vrhovčevih zamisli gotovo nema ničega osim izvorne kompozicije prostora koju bi još uvijek bilo moguće obnoviti i nadograditi novim lječilišnim perivojem.

 Šetnju toplicama svakako treba upotpuniti i odlaskom na obližnje brdo Kamenjak. Staze u Kamenjaku vodila je do hrasta Galženjaka. Iako daleko poznatiji vršnjak Galženjaka raste u Gornjoj Stubici, Gubčevu lipu i Galženjak osim starosti veže i priča o Matiji Gupcu i seljačkoj buni koja je započela ispod lipe, a završila vješanjem preživjelih puntara na grane hrasta. Na Kamenjaku susret ćemo se s bogatom florom i faunom ove hrastove šume. Na Kamenjaku se od 2002. godine nalazi i novopodignuta drvena planinarska kuća Vidikovac na 180mnv. Kuću su svojim radom uz pomoć Planinarskog saveza Hrvatske i brojnih drugih donatora sagradili članovi planinarskog društva Stubaki.