ovo je mjesto za vašu

     WEB ponudu

   cijena 150,oo kn/mj

 Silom prilika ovih sam dana čejšće bio u našoj NOVOJ zagorskoj bolnici na Bračaku. Fala Bogu, samo kao pratnja. Sve je tu onak OK, ali se zaboravilo na jedan bitan detalj, a koji opće nije detalj već je to ono što bi trebalo činiti bolnicu BOLNICOM. Stavimo sad sa strane prenatrpane hodnike ljudima koji čekaju na preglede iako mi nikako nije jasno zašto su hodnici čekaonice, a ne prometnice između prostorija... Ali ljudi moji, odnos prema pacijentima...?! Svaki put osjećaj da su tu pacijenti nužno zlo bio je sve jači i jači. I badava nova bolnica, lijepa i svjetla, kad u njoj nema doktora, a nekima koji tu rade fali ljudskosti. Ipak se tu radi s ljudima. I po tko zna koji sam put opet poželio da doktori imaju bar malo onog ``ljudskog" odnosa koji imaju doktori za male životinje prema svojim pacijentima...  Iako je nakon izbora glavna vijest bila smjena ravnatelja bolnice kao političko pitanje, ja bih ipak rekao da je i ta smjena opravdana ako će pridonjeti promjeni na bolje. I ne zaboravite dragi političari - bolnici Bračak ne treba samo oprema, rekao bih da prvenstveno treba osoblje koji brine o pacijentima! A takovih fala Bogu ima i na Bračaku, ali premalo pa je opća slika otužna.

FOTOGRAFIJA TJEDNA

U OKVIRU

Komentar mjeseca

lipanj 2009.                                                                                                                                                                     Ljeto u dvorcu Oršić–SubTilia 2009. - 800 godina Gornje Stubice. Vrlo agilno društvo „Sv. Juraj`` iz Gornje Stubice u suradnji s Muzejom seljačkih buna, Kajkavianom, Hrvatskom glazbenom mladeži, Radio Stubicom i ostalim partnerima radi  četvrtu godinu sada već najveće kulturno događanje na prostoru Krapinsko-zagorske županije. Splet je to raznih glazbenih žanrova, a u kojemu svatko može pronaći bar nešto za svoju dušu iako nije loše pogledati sve što se događa u ovome, kulturnim događajima siromašnom području ( ako se izuzmu razno-razne seoske priredbe, ambiciozno nazvane manifestacije). Tako se tijekom lipnja, srpnja i kolovoza može pogledati i poslušati: Zagrebački solisti-14. lipnja; Paulina Puljek (gitara) i Varaždinski gudački kvatrtet-26. lipnja; XL Kvartet (kvartet tuba)-5. srpnja; Elvis Stanić Power trio-10. srpnja; Matija Dedić-13. srpnja; Liverpool Youngsters (Zambia, Afrika)-17 srpnja; Klapa Maslina i Arsen Dedić-23. srpnja; Jelena Radan-26. srpnja; Klapa Cambi-30. srpnja; Small House Band-7. kolovoza; Dražen Franolić, arapska lutnja, Kamenko Ćulap, egzotične udaraljke-11 kolovoza; Marija Mlinar, harfa-17. kolovoza 2009.

lipanj 2009.                                                                                                                                                                     Najnovija događanja nakon izbora govore o opravdanosti promjena, a koje na žalost mnoge sredine nisu iskoristile. Naime, novi ljudi na čelnim pozicijama najbolji su istražitelji i već su se pojavila bezbrojna svjedočenja najblaže rečeno lopovluka koje su činili stari načelnici, gradonačelnici, župani... Zbog čega tu priliku za promjenama nisu iskoristili svi, ne zato jer su novi pošteniji već zato jer su novi revniji u istraživanju prljavštine bivših, najbolje je opravdati vječnim ljudskim strahom. Još kao djeca smo u strahu zatvarali oči kao da će na ta nadolazeća opasnost ili istina na koju nismo spremni, onda zaobići. I to zatvaranje očiju sačuvali smo i do danas. Ono je vječno! No, najgore je što na kraju ipak moramo otvoriti oči...

lipanj 2009.                                                                                                                                                                     I drugi izborni krug je iza nas, ali nas još uvijek prodorno prate raznorazne čudne face s plakata ma kud išli. I možda te face koje imaju grč izvještačenog osmjeha najviše govore o njima, ali i o nama. Uporno nam se nude ljudi koji se jednostavno ne znaju smijati. I onda nas taj grčeviti trzaj lica, a što bi trebao biti osmjeh, prati još dugo kao u ona ne tako davna vremena kada smo na sahranama gledali otvorene mrtvačke kovčege i u njima ljude koji to više nisu bili. I ma koliko nam ta mrtva osoba bila draga, ma koliko smo je poznavali, ta slika mrtvaca u kovčegu ostala je vječni pečat svih naših siječanja na te ljude. A čudne face nas i dalje gledaju, poput prokletstva koje smo sami odabrali...  

svibanj 2009.                                                                                                                                                                  Ljeto se pomalo uvlači u ovdašnje živote, a to znači i čitav niz događanja na ovim prostorima. Od najbanalnijih proslava dana sela, općina i gradova ili od slavljenja svetaca pa sve do ipak malo zahtjevnijih kulturoloških događanja. Na nama je samo da odaberemo i sudjelujemo. Za ponadati se je ipak da će neke bitne priredbe biti usaglašene kako u isto vrijeme ne bi trebali biti na tri različita mjesta kao prošlih godina. Jer u takovim slučajevima onda se obično ne odabere ništa ili ode na četvrto mjesto. A mi ipak nismo toliko zatrpani događanjima pa bi se uz malo volje mogli i dogovoriti termini...          

svibanj 2009.                                                                                                                                                                  Fala izbornom zakonu i svim svecima, izbori su za mnoge od nas završeni. Zbrajaju je pobjednici, a još više gubitnici, no kako bilo da bilo slijedeće četiri godine najviše će žaliti  - oni koji su birali. No, nemojte se previše zbog toga sekirati jer ma što da ste zaokružili - pogriješili bi. I ovaj put profitirali su samo izborni pobjednici, ma što zajebali, ma koliko naše love spiskali - njima će biti bolje i opet će nas za četiri godine uvjeravati koliko je njihovih metar asfalta ONO bitno u našim životima. A mi ćemo opet, usprkos zabrani - POPUŠITI...   

travanj 2009.                                                                                                                                                                  U Krapinsko-zagorskoj županiji se patentirao novi tip asfalta - tkz. predizborni asfalt. Iako su sva vijeća raspuštena i lokalna vlast funkcionira samo kao osnovna uprava, prekapa se, šudra i asfaltira na sve strane. Sad je samo pitanje tko je luđi u svemu tome. Vlast koja se betobrazno razbacuje našim novcima ili stanovnici koji vjeruju da napokon netko rješava njihove osnovne probleme? I da li stvarno vlastodršci vjeruju da će tim mazanjem očiju opet prevariti svoje stanovništvo, ili birači još uvijek padaju na te jeftine štoseve? No kako got bilo, najgore u svemu je ipak činjenica da to nisu ni tak jeftini štosevi jer taj asfalt ima rok trajanja samo nekoliko tjedana, a onda ga seoske kokice lijepo iskljuvaju, a prve kiše isperu. Možda je tak i dobro jer, Bože moj, za četiri će godine opet biti izbori i opet priča kreće iz početka. Sad je samo za poželjeti da izbori budu što čejšće. Vlasti bi se i onak mijenjale, a asfalti bi potrajali bar do drugih izbora... 

travanj 2009.                                                                                                                                                                Datum - nedjela 05. travnnja, cvjetnica                                                                                                                            Vrijeme - 12 sati                                                                                                                                                          Lokacija - Belec, Župna crkva sv. Marije Snježne                                                                                                           Ispred, za čudo, otvorenih vrata ulaza u župno dvorište crkve zaustavilo se tri automobila s ukupno desetak ljudi. Svi sretni i veseli jer evo crkva je ipak otvorena i napokon ćemo moći vidjeti tu čudo baroka u Krapinsko-zagorskoj županiji. Izvana je to naoko skromna građevina, koja u unutrašnjosti krije ono što se smatra klasičnim pojmom zagorskog baroka - plastična i ornamentalna dekoracija oltara i govornice s neobično izražajnim fizionomijama kipova. No, veselje prisutnih je kratko trajalo jer ključar svih ključeva baš zatvara vrata crkve uz rijeći - Trebali ste doći u jutro. Sad je gotovo. Nema više ulaza. Očajna žena nudi čovjeku novce, možda će se smilovati jer već je nekoliko puta došla do zatvorenih vrata, a put iz Zagreba i nije tako kratak. No ključar svih ključara ostao je neumoljiv. Vrijeme je ručka. U ostalom - Dođite druge nedjelje. Crkva bude vjerojatno otvorena.                                                                                                                                                                        Strateški cilj krapinsko-zagorske županije je turizam. I svi se zaklinuj u njega. Ali su očito zaboravili malog ključara koji ipak drži ključeve tog turističkog buma u Zagorju...                                                                                                          Ili možda veliki ključar smatra da u crkvu mogu ući samo vjernici za vrijeme mise...