ovo je mjesto za vašu

     WEB ponudu

   cijena 150,oo kn/mj

                                                                                                                                                                                                             FOTOGRAFIJA TJEDNA                                           KOMENTAR MJESECA

STUBIČKE TOPLICE srpanj 2010.                                                                                   Pasje vrućine su nastupile i nije samo psima vruče, već se osjećamo kao psi koji se nemaju kud skriti i malo ohladiti da bi se osjećali ljudskije. Zagorske bazene, ili bolje reči bazene općenito izbjegavam već godinama jer mislim da se pametnije okupati u bilo kojoj mlaki na livadi nego u jednom od tih nosioca zagorskog turizma... A more je definitivno precijenjeno. Ludost je ići na jug, skupo plaćati cestarine i ostale ``usluge" pa skupo platiti neki sobičak pod parolom apartmana, a onda se ko lijena zmija cijeli dan pržiti uz more, jer u vodu tak i tak nitko normalan ne ide, a onda kad se već pržiš, pet puta skuplje plaćaš toplu pivu i nakon cjelodnevnog ``uživanja uz more" gladan ko pas, poželiš sjesti u restoran, ali te od tud potjeraju ka psa jer stolovi su opremljeni za četvero i ne moreš sad ti tu sjediti i uzimati im lovu koju i onako nemaju, pa se onda vrneš doma, kupiš sanduk pive, lijepo je ohladiš u zdencu ili potoku, sjedneš na svoju terasu ili pod krušku u svom voćnjaku i piješ li piješ, em hlad u grlu i hlad u tijelu, a u duši toplina... A svima se hvališ da si bil na moru i naravno ``bilo je super..."                                Stvarno, more je zbilja precijenjeno!

srpanj 2010                                                                                                                                                                        Ljeto je u punom zamahu. Gotovo svaka općina ili grad ima neko svoje kulturno ljeto i ako se cijele godine ne događa gotovo ništa, sad imamo priliku bar malo uživati u raznolikoj ponudi. Istina je da su to vrlo često male seoske zabave, ali ima i pravih kulturnih bisera kojih se ne bi posramile ni velike sredine.Pa zato put pod noge i upoznajmo zagorje i sa svih pozornica...

srpanj 2010.                                                                                                                                                                       Neke vele da je to običaj, iako nije, vele da je tradicija, ali ni to nije, vele da je to dobar način proslave rođenja djeteta u kući, ali ni to nije. Neki čak i sa simpatijama sve to skupa promatraju. Čak je nedavno lokalni tjednik sa neskrivenom naklonošću pisao o toj pojavi. A ovo je još samo jedna od niza primitivizma kojima smo zapljusnuti od kad smo postali država. I sa ovakvim ponašanjem se ne ulazi u Europu. Zanimljivo je da je u općinskim propisima sankcionirano ako se vaš pas posere na cesti, a vi to ne pokupite. No kad se na cestu posere sretna obitelj sa prijateljima, onda je to narodni običaj... Dijete se rodilo sa smećem, u njemu će živjeti i sa njim umrijeti kao normalnom pojavom. Pitam se samo kako nitko nije došao na ideju da umjesto proslave kojom onečisti cijelo područje, posadi neko stablo, uredi dvorište ili iznese stol pred kuću sa pićem i slasticama. Zar možda to ipak ne bi bilo primjerenije? I uzalud onda skupljanje krupnog otpada, uzalud cvijet u cvijeću, uzalud cvjetne gredice, jer samo jedan ovakav primitivni bezobrazluk sve nas skupa stavlja u koš zaostalog Balkana.                           Onda ni malo ne čudi fotografija snimljena ovih dana na makarskoj plaži koja najblaže vrijeđa dostojanstvo čovjeka. Na fotografiji je snimljen pokriveni umrli muškarac na plaži pokraj kojega se bezbrižno u svoj svojoj bijedi ljudskosti izležavaju LJUDI NA ODMORU.

lipanj 2010.                                                                                                                                                                       Ne čekajte da sindikati pronađu vas, potražite vi njih! Sindikati, ma što misli o njima, ipak su jedina organizirana snaga koja bar pokušava braniti interese radnika. No, sad nisu u pitanju samo sitni interesi, već opće pitanje dostojanstva radničke Hrvatske. U Vladinom Programu gospodarskog oporavka nema ni riječi o izmjenama Zakona o radu, a pogotovo ne o prijelaznim rokovima i gašenju kolektivnih ugovora, zbog kojih je počelo potpisivanje peticije za referendum protiv izmjena Zakona o radu. U prva dva dana peticiju je potpisalo preko deset posto od potrebnih 450 tisuća potpisa građana, a svi su izgledi da je to tek početak dosad najvećeg, referendumskog izjašnjavanja o Vladinoj ekonomskoj politici koje bi se moglo preokrenuti u masovno iskazivanje negativne ocjene prema svemu lošem što se  događalo u odnosu države i utjecajnoga kapitala prema radu i radništvu u posljednjih dvadesetak godina. Potpišite i vi kako bi referendum, bude li  raspisan, biti to referendum na kojemu će građani glasovati protiv smanjenja radničkih prava, ali i za ideju o poštenoj državi kakvu su sanjali kad su prije 19 godina odlučivali kojim bi putem trebala krenuti Hrvatska. Inicijativa je u svakom pogledu nadrasla samu sebe i postala prvorazredni pokret za iskazivanje nepovjerenja Vladi. I ukoliko se u slijedećih desetak dana (čemu se iskreno nadam) skupi famoznih 450 000 potpisa, raditi će se o najjačem udaru na legitimitet aktualne Vlade koji je do sada Hrvatska doživjela.

lipanj 2010.                                                                                                                                                                       Kosor – Državna i javna poduzeća će do 1. lipnja isplatiti svoje dugove… Lažna obečanja ludima radovanje ili prevedeno na hrvatske prilike, nije nas samo ova vlast uvaljala u „svinjac``, tj. u neumjerene dugove koji praktički znače dužničko ropstvo, nego krivnju snosi i neodgovorna i mlaka oporba, ali najviše od svega mi glasači i poreski obveznici, koji smo svima njima olako osiguravali legitimitet poneseni ili izmanipulirani emocijama. Jer - čemu služi Hrvatska ako je u tuđim rukama…

Tuđman je udario temelje osnivanju posebne pljačkaške kaste, pod nazivom 200 obitelji, kaste tobožnjih poduzetnika a ustvari najobičnijih kriminalu sklonih skorojevića, koje osim vlastitih probitaka i profita ne zanima ni narod ni država.

svibanj 2010.                                                                                                                                                                      Kumrovec, ma koliko mi šutjeli o tome, nije samo staro selo, nije samo rodna kuća Josipa Broza, nije samo siromašna zagorska općina na kraju svijeta, već polako postaje i pojam alternative sadašnjoj općoj bezidejnosti ove države. Postaje bunt vlasti i vladanju. Postaje legenda o nekadašnjem boljem životu. Postaje prokletstvo imati svoju državu i biti svoj na svome. Kumrovec, ma koliko mi pričali o tome, postaje sve ono što objektivno nikada nije bio i nikada ne bi mogao biti, kad bi Hrvatska bila uljuđena država...

svibanj 2010.                                                                                                                                                                      Opća je kriza i ono što bi se moralo napraviti ne radi se - tako nas uvjeravaju svi političari od zadnjeg seoskog odbornika do premijera države, jer nema novaca. A hrvati su u krizi od kad znamo za sebe tak da je običan mali čovjek ipak skužil neke stvari. Prvo, u tu i takovu krizu su nas dopeljali političari, ali o tome se ne govori, kao ni o njihovim glupostima. Drugo i još važnije - nije ovo kriza rada, već kriza ljudskosti i poštenja. Sjajan primjer tome su i ove ružne prazne tegle u centru nekada radničkog mjesta, a sada izgubljenog u vremenu i prostoru. Obrazloženje kako su tegle u centru Oroslavja da bi se zabranilo parkiranje, a prazne su jer nema novaca za cvijeće, sjajan je biser političke kulture i na kraju krajeva političke moči. Da su samo malo lukaviji ti koji nama vladaju mogli su tjedan dana kažnjavati vozače koji tu parkiraju kršeći zabranu parkiranja, onda staviti ove tegle i napuniti ih sa cvijećem koje bi kupili novcem od prikupljenih naplata zabrane parkiranja. No, tako to rade u kulturnom svijetu... Kod nas blebetanjem!

svibanj 2010.                                                                                                                                                                      Prvomajski su praznici iza nas i taj praznik radništva Hrvati su još jednom proveli u redu za besplatni bažulj, gulaš ribice... I tako za još jedeno vrijeme odgodili smrt od gladi. Nije da ne žele raditi, ali se ne isplati ili nemaju gdje. Nije ni da ne vole trošiti, ali nemaju što. Još su im samo ostali ti bijedni dani koje ima poklanja VLADA, a koja je pametno zaključila da je hrvati podržavaju jer eto opet nisu štrajkali... A kako bi i štrajkali kad su morali čekati u redu za još jedan besplatni obrok. A i hrvatima se baš i ne da štrajkati. Čemu?!. Iz povijesti su naučili da što  su više revolucija dizali, sve su lošije živjeli. A sad i onako više ne žive. Tek preživljavaju i pametno zaključuju - jedino što valja u ovoj državi je VLADA. Pa sretan ti praznik rada NAŠA VLADO iako bi se prema TVOJIM rezultatima ipak dalo zaključiti da tvoj praznik rada već predugo traje. Ipak bi trebalo početi i raditi...                                          

travanj 2010.                                                                                                                                                                      Iako se zima baš i ne da i gotovo da još nije bilo toploga dana uz svakodnevnu kišu i vjetar, proljeće je ipak stiglo a sa njim i sezona planinarskih druženja, pohoda i uspona. Tako su planinarsku kuću ovih dana pohodili tečajci planinarske škole iz Zagreba, više od stotinjak njih i čovjeka baš veseli kad na okupu vidi toliki broj ljudi koji se baš i ne zamaraju pitanjima slobodnog ili zabranjenog pušenja u lokalima. Kako smo svi mi skupa već odavno popušili, nemojte se zamarati niti vi. Potražite prvo planinarsko društvo, ili društvo koje svojim djelovanjem odgovara vašim prohtjevima i krenite u prirodu. Zdravi zrak je još vjerojatno ono rijetko što nam je preostalo. Pa zašto ne to iskoristiti. Vas su već svi iskoristili. Sad je vrijeme da bar dio života posvetite sebi i zaboravite ``velike" stavri koje su vam nametnute kao jedino pravo.

travanj 2010.                                                                                                                                                                    Da u Krapinsko-zagorskoj županiji nužno ne mora sve biti crno i bezidejno dobar je pokazatelj kapela sv.Martina u Slanom Potoku. Kao građevni materijal korišteno je drvo i sagrađena je na tradicionalni način. No ni malo važnije je činjenica da je kapela sagrađena na prekrasnoj lokaciji. Vidljivo je da je prostor oko kapele još gradilište i nadati se je da će i on jednoga dana biti baš onakvo, toplo zagorsko dvorišće, a ne nekakav pomodarni kič koji je danas u modi i koji je već uništio mnoge zagorske vrijednosti. Za sada svakako preporuka da se posjeti ovo mjesto, čak iznenađujuće i put do kapele ima dobru signalizaciju. Vrijedi svakog prođenog metra i prepustite se uživanju u građevini, u okolišu, u pogledu na naše lijepo Zagorje, ali i ako vam to paše u pogledu u svoju dušu.