|
|
Komentar mjeseca
studeni 2008.
Hrvati su poslovično šutljivi i nemoguće ih je izazvati da bi pokazali svoju reakciju na
bilo koju glupost ili primitivnu provokaciju, Zagorci pak da nemaju svoju slavnu povijest u kojoj su imali nekoliko vrhunskih buntovnika, gotova da ne bi ni postojali na svjetskoj karti -
ne dam se zajebavati.
Ne pamti se da je na području Krapinsko-zagorske županije u novijoj povijesti bilo na koji način reagirala građanska manjima. Ništa nas nije moglo pokrenuti iako smo svi ljuti i ogorčeni na gluposti vlasti i male lokalne šerife. No, da se i tu nešto mijenja pokazuje najnoviji događaj u probuđenom gradu Donja Stubica gdje izlazi ``razglednica" nezadovoljnih građana. Povod je eko vandalizam kada je krajem 2007. godine u centru mjesta porušeno sve zelenilo koje se dalo porušiti s obećanjem da će se posaditi novo drveće. Naravno da nije jer lokalna vlast još razmišlja kako urediti mjesto. Opet se po tko zna koji put primjenjuje izvrnuta logika. Prvo se uništi, a onda razmišlja što i kako dalje. Normalni svijet to odavno radi kak i svatko razuman u svojoj kući - prvo misli što dalje i onda ruši...
studeni 2008. Općina Stubičke Toplice pristupila je donošenja promjena u Prostornom planu uređenja i sve bi to bilo u redu i na opće zadovoljstvo mještana da i u ovom postupku nije prisutan opći šlamperaj. Naime, postojećim Prostornim planom primjenjuje se tkz. sačasto uređenje što npr. znači da ako je vaša čestica zemlje između dvije kuća nikako ne znači da se i na njoj može graditi jer je ona ipak poljoprivredna zona. Takav pristup zadržan je i dalje što donosi čitav niz problema jer bi bilo puno prihvatljivije i ljudima lakše razumljivo da se odredi zona građenja koja obuhvaća npr. naselje ili bar ulicu. A ovo pogoduje samo mešetarima zemljištem koji ga nastoje kupiti jeftino i onda za koju godinu pretvaraju u građevinsko i to višestruko naplate. A sad nastupa glavna kvaka. Mnoge čestice su samo djelomično ušle u građevinsko područje što uzrokuje čitav niz problema, od parcelacije zemljišta do same gradnje ili obrade. Kad se pristupilo donošenju promjena Plana, vlasnici zemljišta su zatražili da im cijele čestice zemlje uđu u građevinsku zonu, a ne samo dio. I sad stižu tim ljudima Rješenja u kojima se kaže:
Odobrava se XY prenamjena zemljišta označenog kao k.č.br. xxx sa yyy čhv, k.o. zzz do dubine 30 m od pristupnog puta. XY dužan je snositi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn
za prenamjenu česticu.
Dakle, traži se prenamjena čitave čestice, ``odobri" se samo dio koji je već i do sad po važećem Planu, jednostavnije rečeno ne dobije se ništa što već nije, ali to trebate platiti 2.000,00 kn kao da je. U svakom slučaju ovdje ima ludih i zbunjenih, ali na žalost i opljačkanih. Opljačkani su ljudi koji su platili tobožnju prenamjenu, a da nisu dobro čitali rješenje, vjerujući da ih se neće prevariti. No, netko lud u Općini Stubičke Toplice misli da je čisto normalno da varaju svoje mještane... Osobno bih htio više vjerovati da su samo zbunjeni pa da će usljediti isprike i sve ostalo što bi uz to trebalo slijediti...
listpad 2008. Uz ceste po Krapinsko-zagorskoj županiji postavljena je tkz. smeđa signalizacija. Sad se kao ne bi više trebalo lutati kod traženja nekog od mnogobrojnih spomenika kulture. Kao i mnogo drugog i ovo je popraćeno nedorečenostima, ali i poznatom zagorskom "baš me briga" manirom. Ovaj put, uz mnoge prigovore na tu signalizaciju, (neću se osvrnuti zašto imamo vinotočja a ne kleti) osvrnuo bih se samo na dosljednost tih smeđih natpisa uz napomenu - već je bilo vrijeme da se postavi. Zanimljivi su tako putokazi koji govore gdje treba skrenuti prema nekoj crkvi ili kapeli. Tako se neki sakralni objekt zove crkva, a neki kapela bez pravog razloga pa se neka crkva zove Crkva sv. Tri Kralja, a druga Crkva Uznesenja, a treća Crkva Taborsko. Od ovih tri spomenuta naziva postoji samo prva crkva. Naravno postoje i druga i treća, ali one se zovu Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Taborskom.
rujan 2008. Čitam zapisnik sa sjednice općinskog vijeća: Nije bitno koja je lokalna jedinica u pitanju jer manje-više sve lokalne jedinice na području Krapinsko-zagorske županije funkcioniraju na sličan način. Dakle, u zapisniku od deset točaka dnevnog reda uredno piše ``Kako nije bilo primjedbi i prijedloga jednoglasno je usvojeno..." A svi jako dobro znamo da stanje nije ni malo idilično i daleko je od toga da obični građani nemaju primjedbi i prijedloga. Lokalni šerifi uspjeli su si složiti dizače ruku koji uredno odrađuju svoj posao i za taj ogromni trud dobivaju naknadu. Građane se ništa ne pita. Njih se bude sjetilo tek opet mjesec dana prije izbora, a na koje opet bude izašlo tridesetak posto redovitih glasaća. Iz vijeća su odavno otišli oni sa vlastitim mišljenjem, a više se ni ne pojavljuju na izbornim listama. U ovoj presretnoj državi umornih i ravnodušnih ljudi nitko se ne pita ZAŠTO?!
kolovoz 2008. Kontraverze oko Kumrovca, ali i gospodarske neprilike, pretvaraju ovu potencijalnu turističku meku u mjesto strave. Jednostavno je previše lokacija koje su zapuštene iako i dalje u vidokrugu posjetitelja pa umjesto zadovoljstva posjetom jedinstvenog starog sela, ostaje gorčina u kojoj se smjenjuju slike koje su do ne tako davno bile ukras ovoga kraja. Od fontana do zgrada ostaje trag propadanja. No, možda je najdrastičniji primjer željeznička stanica na kojoj odavno ne staju vlakovi jer se tom prugom više ne putuje. Stare slike propale države na pročelju zgrade samo su dokaz kako smo u kratkom vremenu spremni zaboraviti sve ono u što smo se još jučer zaklinjali, a grmlje na pruzi kako je u svemu ipak najvažniji čovjek. Kumrovec je tog čovjeka izgubio, ostali su samo ljudi.
|
|
