|
|
FOTOGRAFIJA TJEDNA KOMENTAR MJESECA
|
BOJAČNO |
veljača 2010.
Krapinsko-zagorska županija obara sve rekorde, a za čudo nitko se s time baš ne hvali, ali
bogme niti ne poslipa pepelom a još manje se traži rješenje. Premašan je broj od preko 6000 tisuća zagoraca koji ne mogu naći posao, a sigurno je da će i slijedeća
veća brojka u tisućici uskoro biti premala... A koliko je tek onih koji delaju tek toliko da delaju jer ne primaju nikakvu ili uvredljivo malu naknadu. Ako se ostvaruju
želje naših vrlih političara koji često u svojim nastupima govore kako žele svojim radom vratiti svom mjestu ono kak je to nekad bilo. Izgleda da su se malo zeznuli u
matematici pa se taj povratak previše vrača u natrag. I tak bumo svi sedeli doma, jeli krumpir i možda žgance i delali malu decu, jer to još jedino budemo mogli
delati.Naravno i išli na izbore i davali novu šansu našim velikim izbaviteljima koji se budeju skrivali od nas u svojim novosagrađenim dvorcima.
|
|
veljača 2010.
U veljači, bar se tako govorilo, se tičeki ženiju, ali kao da je ove godine vrag zel šalu... Zima je stegnula i nikako da vidimo bar
malo sunca, a i Zagorje se nekak stisnulo samo u sebe i niti se kaj dela niti se kaj događa, a bogme se niti nitko niš ne buni.
Vele da se ovakve mirne situacije obično događaju neposredno ispred velikih i burnih obrata. Pak i velika seljačka buna održala
se ovih dana, ali na žalost pred puno godina. Još onda kad su zagorci imali svoj ponos. Istina i sad ga imamo, ali samo ako
netko povrijedi naše mišljenje o našemu vinu... Jer ako se ovak sve nastavi, postali bumo rezervat. Niti bu itko gdje delal, niti
bu itko kam odlazil, a bormeš niti bu netko mogel k nam dojti. Prava egzotika i raj za avanturistički raspoložene turiste.
Konačno budemo postali turistička velesila i san naših turističkih (ne)radnika se bude ostvaril.
siječanj 2010.
Još ne tako davno smijali smo se scenama iz srpskih filmova kad smo gledali njihov javni prijevoz. Tko se još ne nasmije kad
se sjeti onog autobusa iz filma Tko to tamo peva. Taj smijeh sada nas guši i sve čejšće se pitamo Tko nas to tamo zajebava
. Zagorje je postalo prometno izolirano područje. Sve je manje prometnih veza prema velikom gradu, a ono što još
prometuje svakim bi se danom moglo raspasti. Autobusa gotovo i nema, tek poneki na dan. Vlak je sve sličniji stočnim
vagonima bez voznoga reda. Autima se ide do predgrađa pa onda lovi gradski promet. Naravno vozi se prastarom magistralom
koja više ni ne liči na cestu. A autoput?!... Devedeset posto zagoraca ga ne koristi i on postaje stvarno tunel kroz Zagorje. A
govori se o gospodarstvu, o turizmu, o razvoju... Stvarno tko nas to zajebava?
siječanj 2010.
I zagorci su smogli snage reći NE agresivnom primitivizmu kojem smo ovih dana bili maltretirani iz sveg oružja, a iz smjera
zagrebačkog gradonačelnika. Zanimljivo je da je najbolji izborni rezultat na našemu području taj gradonačelnik (kako to gorko
zvuči) dobio u Mariji Bistrici i u Gornjoj Stubici, a onda slijede okviri hrvatskog prosjeka i da bi najmanji broj glasova dobio u
Novom Golubovcu.
Još kad bi tako bili pametni pa se riješili mnogih malih lokalnih bandošerifa koji su čista preslika velikog šerifa, gdje bi nam bil kraj..
siječanj 2010.
Ovih dana kada nema ni pravih božićnih radosti, a ni novogodišnjeg veselja sve se čejšće čuje misao koliko zao, pokvaren,
lažljiv, lijen, sebičan i okrutan čovjek mora biti ako mu treba pet milijuna kuna da bi narod uvjerio u suprotno. S druge pak
strane imamo primjer umirovljenika koji su padali u nesvijesti kako bi ovog prosinca u Fili dobili svojih 400 ili 600 kuna, zahvalni
svom dobrotvoru, nimalo svjesni ili ne želeći biti svjesni da im je isti taj „dobrotvor`` sve to darivano već uzeo , a namjerava im
ubuduće i uzeti kudikamo više… No, nije to samo jedan grad, slika je to jedne države u kojoj veliki političar kupuje gradske
vijećnike, kupuje novinare, kupuje sveučilište, i to sa zgradama, prostorima, sponzorstvima. Kupuje muzičare sa festivalima i gažama. Kupuje kulturu…http://www.youtube.com/watch?v=VMJUa0neWm4
Razmislite prije nego što zaokružite broj predsjedničkog kandidata. JESTE LI I VI NA PRODAJU ILI STE VEĆ NA TOTALNOJ
RASPRODAJI I VRIJEDITE TEK KOLIKO I BOJA OLOVKE KOJOM ZAOKRUŽUJETE BROJ!!!
prosinac 2009.
Prvi krug glasanja je iza nas. Još jednom se treba osvrnuti na problem prekobrojnih glasača s hrvatskih biračkih popisa, pojavu
kojoj se demokratski svijet podruguje, a unutar Hrvatske stalno izaziva nezadovoljstvo i bijes. Kad se jednom ova tragikomedija
u izigravanju temeljnih demokratskih procedura dovrši, mnogi će se stidjeti, a oni najbezočniji trebali bi snositi moralne
konsekvence. Svi uključeni u ovoj dobro organiziranoj i široko zasnovanoj raboti vrlo dobro znaju što i zašto to čine pa su zato
"životno" zainteresirani za očuvanje ovakvog bolesnog stanja u koje je uključeno previše ljudi (oko pola milijuna lažnih birača) te
institucija – koji i dalje na tome bezobrazno ustrajavaju. Pa tako ispada da problem svih izbora nije dijaspora na koju smo tako
ljuti kadudlučuje umjesto nas, nego golemi popis lažnjaka na domovinskim listama. Komentari
prvoga kruga glasanja kasnije. Za sada tek dovoljno reči dasu očekivani i da dovoljno govore o našoj općoj zatucanosti. O rezultatima izbora sve na ovim stranicama
prosinac 2009. U tjednu smo tradicionalno velikih narodnih blagdana, u tjednu smo kada godina završava u sjećanjima, a dani koji dolaze
trebali bi ispuniti sva naša očekivanja i bar poneku manje ili više skrivenu želju. No, to dječje rezoniranje već je odavno iza nas,
svjesni da godina koja je na izmaku i nije tako loša ako se uzme u obzir ona koja dolazi. Naučili smo živjeti u zemlji u kojoj je
uvijek bila kriza, u zemlji gdje se uvijek odricalo radi boljega sutra, u zemlji gdje se na kraju uvijek živjelo lošije nego prije, u
zemlji gdje se još uvijek nada da i nije sve tako crno i da to dobro mora jednoga dana doći. Pa
zašto onda prekinuti tu tradiciju - ZAŽELIMO SVI SKUPA SVIMA NAMA BOLJE SUTRA U NADI DA IPAK IMAMO
PROKLETO DOBRU SREĆU KOJA NAS ČEKA!
A ona samo što nije stigla...
|
|
